(Ne)stabilnost ekonomije i novčanog sustava

Većina svjetskih ekonomija proživljava ponavljajuće cikluse procvata i kraha. Čime su oni uzrokovani i mogu li se predvidjeti i spriječiti? Budući da trenutni sustav dopušta bankama da stvaraju većinu novca u opticaju upravo o njima ovisi koliko novca imamo za financiranje gospodarstva. Kada banke stvaraju velike količine novca ekonomija doživljava procvat.

Procvat i krah I

Problem je u tome što banke taj novac u sustav uvode u obliku zajma, dakle duga. To znači da ćemo u nekom trenutku u budućnosti taj novac morati vratiti. Dakle moramo ga oduzeti ekonomiji, kojoj je potreban i u kojoj kruži kao sredstvo razmjene. Ako ga počnemo uklanjati vraćanjem dugova ekonomija usporava i počinje doživljavati krah.

Procvat i krah II

Razmjer i trajanje tog kraha ovisi o tome koliko duga se nakupilo tijekom procvata. U kontekstu osobne potrošnje to je istovjetno trošenju “na kredit”. Kada ekonomija cvjeta ljudi imaju dovoljno novca i potrošnja raste. Trgovinama ide dobro, možda proširuju posao, otvaraju nove podružnice i zapošljavaju dodatno osoblje. Problem nastaje ako je sva ta potrošnja financirana dugom, jer kada kupujete robu i usluge kreditnom karticom to znači da trošite novac iz budućnosti. To je novac koji ćete morati odvojiti od neke buduće plaće, a kada budete otplaćivali dug nećete imati dovoljno prihoda za dodatno trošenje.

Procvat i krah III

Ako potrošnja unutar ekonomije počne masovno padati onda padaju i prihodi tvrtki koje su zaposlile dodatno osoblje ili unajmile dodatne prostore tijekom procvata. Ako ih zbog pada prihoda više ne budu mogli priuštiti ti ljudi gube posao, a potrošnja dodatno pada jer se smanjuje ukupna kupovna moć i ekonomija doživljava spiralni kolaps. To je upravo situacija u kojoj se trenutno nalazimo. Pitanje je zašto dopuštamo bankama da kontroliraju ukupnu količinu novca koja nam je dostupna i povrh toga da to rade manipulirajući razinom duga u ekonomiji. Upravo ta dinamika uzrokuje cikluse procvata i kraha, oni nisu slučajni – ugrađeni su u sadašnji sustav. Većina ekonomskih modela, vjerovali ili ne, ignorira dug kao način ulaska novca u opticaj i percipiraju novac kao neutralan. Upravo zato ekonomisti nisu predvidjeli krizu. Zapitajte se, bismo li takvu praksu dopustili nekim drugim strukama? Zamislite kada bi inžinjeri građevine gradili zgrade i mostove koji bi se svako malo rušili, ili kada bi liječnici povremeno ubijali pacijente… Bismo li dopustili takvim ljudima da zadrže posao i nastave raditi kao da se ništa nije dogodilo? Zašto onda takve krahove dopuštamo ljudima koji brinu o ekonomiji i financijskom sustavu? Količina novca koja nam je dostupna za vođenje gospodarstva bi trebala biti stabilna i ne bi smjela ovisiti o raspoloženju banaka za izdavanje zajmova.