Okoliš i resursi

Ljudska aktivnost i svjetsko gospodarstvo imaju golem utjecaj na prirodu i okoliš. Sve resurse koje koristimo crpimo iz prirode, a zauzvrat priroda prima produkte naših aktivnosti – otpadne vode, ispušne plinove, plastiku, kemikalije, ogromne količine smeća… Bismo li mogli bolje brinuti o ekosustavu koji nas uzdržava? Da, kad bismo odlučili razvijati gospodarstvo u smjeru održivog razvoja, čistih i obnovljivih izvora energije, učinkovitog zbrinjavanja ili korištenja otpada, recikliranja materijala, lokalne proizvodnje kvalitetne hrane i korisnih inovacija koje bi nam  navedene  aktivnosti  olakšale.  Što  nas  u  tome  spriječava?  Imamo  li  i  tražimo  li mogućnost sudjelovanja u odlukama koje uvelike utječu na naše okruženje i kvalitetu života? Kakav svijet želimo i koliko se on razlikuje od svijeta kojeg danas imamo?

Kakav svijet zelimo

Tko i kako oblikuje svijet u kojem živimo? U trenutnom sustavu i država i narod imaju vrlo ograničene mogućnosti odlučivanja o smjeru razvoja ekonomije jer većina novca nije u njihovim rukama. Koji projekti i grane gospodarstva se razvijaju? One u koje se ulaže novac. A tko kontrolira novac, njegovo stvaranje i ukupnu količinu novca koja je u sustavu dostupna? Privatne banke. Upravo one imaju moć stvaranja novca, kao i mogućnost raspodjele tog novca u sustavu. One su te koje odlučuju što će se financirati, a što ne. Mi ne samo da nemamo mogućnost izbora, nego nemamo ni uvid u profil ulaganja našeg osobnog novca. Banke ga tako često koriste u svrhe koje se kose s našim uvjerenjima bez našeg odobrenja. Zamislite kojom brzinom bi se razvijale “zelene tehnologije” kada bismo u njih uložili iznose koji se danas koriste za špekulacije na financijskim tržištima i pumpanje cijena nekretnina ili za subvencioniranje nafte, katrana, oružja i sl. No oblikovanje gospodarstva nije jedini način na koji novčani sustav koji smo stvorili utječe na okoliš. Agresivno crpljenje mnogih prirodnih resursa danas se “u ime napretka” provodi širom svijeta i većina ekonomija robuje gospodarskom rastu i povećanju BDP-a. Zašto je ekonomski rast postao takav imperativ? Glavni razlog leži upravo u novčanom sustavu koji je temeljen na dugu. Zbog uvođenja novca u opticaj zaduživanjem u budućnosti moramo vratiti više novca nego smo prvotno dobili. Zato moramo stalno proizvoditi sve više i više i više. Ne možemo si priuštiti brigu za okoliš ili razumno korištenje prirodnih resursa jer smo zaduženi. Ne možemo si priuštiti ni kvalitetu proizvoda koju želimo pa se moramo zadovoljiti jeftinijim verzijama. Jeftinoća je postala svetinja današnjeg tržišta, iako sa sobom nosi više negativnih posljedica. Dovodi do stalnog pada kvalitete proizvoda koji imaju sve kraći vijek trajanja. Možemo si priuštiti da ih brzo bacimo jer su jeftini, kupit ćemo nove. Tako se potiče kultura konzumerizma i proizvodi golema količina smeća. Radi pojeftinjenja smo organizirali i masovnu proizvodnju robe u dalekim zemljama s jeftinom radnom snagom. Tu robu onda prevozimo preko cijelog svijeta, dodatno zagađujući zrak ispušnim plinovima. Ovakav sustav zaista nema smisla. Možemo i trebamo ga redizajnirati tako da bude učinkovit, smislen, konstruktivan i koristan.