Računi i transparentnost poslovanja

U reformiranom sustavu banke bi nudile dvije vrste računa. Jedan bi zamijenio današnje tekuće račune i morao bi biti posve siguran – novac na tom računu banke ne bi smjele koristiti za ulaganja, a račun klijentu ne bi donosio dobit. U slučaju propasti banke, novac na sigurnim računima ne bi bio ugrožen i mogao bi se jednostavno prebaciti u drugu, “zdravu” banku. Time bi se uklonila potreba da država garantira za bankovne depozite.
Druga vrsta računa bi služila za ulaganja i zamijenila bi današnje štedne račune. Klijenti koji žele ostvariti prinos mogli bi predati banci određeni iznos novca na dogovoreno razdoblje. Banka bi morala odrediti stupanj rizičnosti ulaganja i stopu dobiti, a rizike bi klijent i banka dijelili, kao i dobit. Banka bi također morala klijenta obavijestiti o profilu ulaganja, tj. klijent bi morao znati i odobriti svrhu u koju se njegov novac ulaže.

racuni u banci

Novac na bankovnim računima ne bi bio u obliku depozita koje mogu stvarati privatne banke. Stvarni novac [u digitalnom obliku] bio bi pohranjen u središnjoj banci, a privatne banke bi bile administratori računa svojih klijenata te posrednici između ulagača i pozajmitelja.