Stvaranje i uvođenje novog novca u opticaj

U reformiranom sustavu bi novac, stvoren bez duga, mogao biti iskorišten za otplaćivanje postojećih zajmova, što bi s vremenom smanjilo ukupni dužnički teret države i građana, a sustav bi posve izišao iz dugova. Novac bi stvaralo Povjerenstvo za stvaranje novca (PSN) koje bi bilo neovisno o utjecaju politike i bankarskog sustava i koje bi odlučivalo o ukupnoj količini novca prema realnoj produktivnosti gospodarstva, održavajući pritom inflaciju niskom i stabilnom. Novac bi onda bio predan vladi, koja bi ga uvela u opticaj prema svom političkom programu. Novi novac bi morao biti uložen u produktivno, realno gospodarstvo.

Ulaganja u sustav

Banke bi u reformiranom sustavu bile ono što većina ljudi misli da su sada – posrednici između ulagača i zajmoprimaca. One bi posuđivale novac iz realnog gospodarstva i mogle bi ga plasirati na tržište nekretnina, na financijska tržišta ili natrag produktivnom gospodarstvu.

Neki od načina koji bi se mogli kombinirano koristiti za uvođenje novog novca u opticaj i korištenje istog u svrhu smanjenja postojećeg duga su:

1. POVEĆANA ULAGANJA U JAVNE USLUGE
2. SMANJENJE POREZA
3. PODJELA NOVCA IZRAVNO LJUDIMA
4. OTPLATA DRŽAVNOG DUGA